Tvoje riječi

Svi cvjetovi i trave uz put
već bijahu imjenovani.
nasloni glavu na stol.
Govorila si obične stare riječi
teške od vremena,
odijevala ih glazbom svoga glasa,
svjetlošću pogleda.
Pred nama ponovno rađao se svijet.
Sa stabla ogrnutog suncem
trunile se pjesme pune svjetlosti.
Kamen je ljubio pticu i pjevao.
S nebom u duši more se predalo
sunčanom snu.
Svaka tvoja riječ otvarala je
vrata tišine i stigosmo
na gozbu uspomena.

Za stolom sjedio je zavičaj.

Riječi pristupe k stolu.
Zamiriše djetinstvo,
majčina molitva
i kruh.