Stranica 23

Ne ide zamjerka onima koji na tim manifestacijama kao gosti konzumiraju otok kao indijanski rezervat, već domaćim organizatorima koji bi na tragu kulturnih i intelektualnih veličina iz prošlosti od dotičnih manifestacija napravili otočke fešte, dostojne prostora u kojima se odvijaju, a na radost i korist ponajprije samih otočana.

U stvarnosti se događa da Hvaranin jedva zna za njihovo održavanje.

Tražeći druge u sebi, vjerujući u iskon otočkog genija, možemo i opet doživjeti zvjezdane trenutke. Dakle preispitujući sebe, poštujući i cijeneći mar i oprez otočkog težaka i ribara, te vračajući otok u centar univerzuma, ne hineći inferiornost, dostupni su nam svi ciljevi.

Iako je otok Hvar, u vrijeme plovljenja na jedra bio bitna postaja na svim putovima za Sredozemlje, te tako za razliku od većine ostalih otoka ostvarivao gospodarsku, socijalnu, kulturološku i ine komunikacije sa svijetom, druga polovica 19. vijeka donoseći turizam na otok unosi u naš život jednu sasvim novu vrstu komunikacije. Između dva bitno različita emocionalna stanja, otočanina sada kao turističkog trudbenika s jedne, te najčešće kontinentalca kao gosta, s druge strane.

Naime, kako je za zadovoljavanje gostinjskih prohtjeva potreban maksimalan psihološki, emocionalni te fizički angažman domaćina, ponovno se otvorila dilema života na otoku, prokletstvo ili blagoslov?

Živeći za i od turizma, suprotstavljen onom tko uživa plodove rada u bolje gospodarsko, socijalno i politički uređenim sredinama, često a pogotovo na mlađe naraštaje djeluje vrlo frustrirajuće, te je lako doživjeti kao prokletstvo.

Iluzija o boljem životu negdje drugdje utemeljena je u površnom promišljanju otočkog života u ovom «turističkom vremenu».

Dokazi blagoslova i privilegije života na otoku su sveprisutni i svakodnevni. Počevši od visokih estetskih kriterija, prigodom putovanja van otoka, do činjenice da otok posječuju ljudi iz cijelog svijeta, želeći kod nas i od nas doživjeti nešto lijepo, što će ih  oplemeniti, makar do narednog dolaska na ovaj ili neki drugi otok, i to isključivo u vrijeme njihovih ferija.

Za razliku od njih, nama je ta blagodat, za kojom oni žude dostupna cijeli život.

Onim otočanima koji to razumiju, a nadati se da jest velikoj većini, podarena su «sva blaga što višnji nam Bog je do».

 

Tekst naručen od jednog Hvaranina, za kjnigu OTOK HVAR, u seriji Biseri Jadrana, neobjavljen zbog tobožnje polemićnosti