Page Title

Text Box: Celegat

Stranica 16

Text Box: KAKO JE POČEO NERED U MOM ŠUMARKU Bila jednom jedna velika šumska površina sastavljena od više šuma kojom su vladali crveni vukovi. Vladali su na tiranski način pa su se ostale nezadovoljne životinje dale u razmišljanje kako osvojiti vlast. Onda su se još crveni vukovi posvađali između sebe pa je izbio šumski rat koji je šumsko područje podijelio na više šuma, od kojih je svaka počela živjeti sama za sebe. Šuma čiji sam pripadnik demokratski se organizirala u više šumica a svaka šumica u šumarke u kojima su manje ili više složno živjele različite životinje koje su se stalno borile za upravljanje šumarkom. I još nešto strašno interesantno. Osim životinja, u šumi sigurno živi i šumska vila koja im ispunjava želje da postanu druge životinje ako im to treba. Tako su neki crveni vukovi postali plavi vukovi i osvojili vlast u šumi. No šumska vila im nije mogla promijeniti boju jezika pa im je ostao crven, tako da i mladi plavi vukovi koji slušaju starije plave vukove imaju crven jezik. Pa pričaju iste stvari samo malo drugačije. Tako da nitko u stvari nije siguran tko zapravo vlada šumom. Da vas upoznam. Ja sam vam šumski jež. A ovako vam stoje stvari u mom šumarku u kojem se isto ne razumije ništa. No pokušat ću ipak nacrtati sliku. U Šumsko vijeće koje vlada šumarkom ušle su različite životinje koje ću vam ukratko opisati. Plavi vukovi kojima se vođa više bavi lijepom umjetnošću nego čoporom, tako da na mjesečini zavijaju različitim tonovima. Kao da nisu istu vučicu sisali. Crveni vukovi kojima su, što od nemoći, što od starosti polako poispadali zubi pa ih se ostale životinje manje boje. A nije da oni ne bi grizli druge, samo nisu sigurni da će im svi preostali zubi izdržati. Zelene krtice su zbog prirode stvari napravile fatalnu grešku. Držeći glavu neprestano u zemlji, nisu ni primijetile da im je glavna krtica toliko raznobojna da ni spektralna analiza ne može utvrditi koja joj boja prevladava. Žuti risovi su bili hit dok su bili novi. No ubrzo se pokazalo da se kao i većina mačaka samo kostriješe. Pretvorba u kućne mace nije dugo trajala, tako da im je sada miliji ponuđen siguran komadić od neizvjesnog šumskog lova. Raznobojni slavuj učenim je pjevanjem postao šef Šumskog vijeća iako nikome nije jasno kako. Očito da nerazumljivo pjeva jer nikako da okupi svoje matično jato. No zato ga slijede starije i nemoćne životinje. Valjda zato što slabije čuju. U Šumskom vijeću sjede još neke životinje neodređene vrste. Iako im se ostale životinje iz vijeća često vrte oko stražnjice ne bi li im pouzdano nanjušili sortu i pripojili ih svom čoporu. Pošto svi misle da bi mogli pripadati njima, povremeno im daju svoju vrstu hrane da ih privuku. Zato često i različito mirišu. I zato ponekad čak ni uvlačenje nosa u stražnjicu ne daje pravi rezultat. Ipak, glavni gazda u našem šumarku je ona raznobojna krtica, iako mi više sliči na križanca hobotnice i kameleona. Reklo bi se da je nemoguće prirodnim putem dobiti takovu vrstu. No obzirom na neprirodne odnose u Šumskom vijeću, naš bi šumarak mogao dati još poneki prilog nastanku novih. Moj vam je šumarak okružen vodom, kamenit je i nema puno plodova. No pokazalo se da su ranije generacije termita gradile vrlo lijepe i zanimljive termitnjake koji se sviđaju i domaćim i stranim životinjama. I da im se sviđa naša voda. I onda, još davno, dok su vladali crveni vukovi shvatilo se da treba graditi jako velike termitnjake i ugostiti životinje koje donesu plodove na poklon. I od toga živjeti. Onda su za šefa termita u velikim termitnjacima stavili jednog crvenog vuka. Onda su se promijenila vremena pa ga je šumska vila pretvorila u plavog vuka sa crvenim jezikom. Onda su se opet promijenila vremena pa je zaželio da postane mravojed da bi prirodnije izgledao u toj okolini. I da ne mora opet presvlačiti kožu. I izgleda da je opravdao svoj novi izgled. Mrava je sve manje kao da ih stvarno tamani, a termitnjaci sve više propadaju. Ali ovaj puta mu neće biti lako. Kod šumske vile je ispucao pravo na želje, pa će vječno ostati mravojed. Izgradnju termitnjaka, šumskih stazica i kanalića kontrolira lasica. Iako je lasica inače pokretljivi lovac, ova naša više voli čeku. I to sa zatvoreni očima do kasnog jutra. I nije da spava već duboko razmišlja o rasporedu novih termitnjaka. Promet na vodi obično kontrolira dabar. A mi imamo dabricu, što je loše. Jer dok se kao prava žena bavi šminkanjem vlastite stvarnosti, drugi dabrovi i vidre slobodno rade brane i ostale nepodopštine. No zato ima široku dušu. Uporno hoće riješiti problem suše u Sahari. Zato bi Šumsko vijeće trebalo preporučiti da je trajno pošalju u Saharu. Ukratko, to vam je to. Ili tako vam stoje stvari. Opisano životinjsko carstvo upravlja našim šumarkom na način koji nam se često i ne sviđa. No uvijek nekako uspiju zamazati oči većini. Zato se povremeno na okupljalištima životinja pojave tvorovi koji ispuštaju smrad koji grize za zamazane oči pa životinje počnu plakati. I tako progledaju. Ali samo privremeno. Zato im se i ja podmetnem pod noge da se ubodu, no bez nekog velikog efekta. Malo ih zaboli, pa opet tjeraju po svom, što mi se već popelo na vrh bodlji. I sad se pitate gdje je ovdje naravoučenje koje je primjereno svakoj basni? Nisam ga imao do danas. Nervozno sam šetao šumarkom i, tražeći rješenje, glasno grintao kako životinje na vlasti često ubodem, ali me ipak nastavljaju gaziti. Što napraviti da me shvate ozbiljno? Zaškiljivši na jedno oko mudra je sova dobacila s grane:- « Budalo, nađi si šumsku vilu». Sva prava na ovaj tekst pridržava UPRAVA NACIONALNOG PARKA