Text Box: Celegat, vejaca 2005.

Stranica 11
Text Box: KLAPA GALEŠNIK Zamislite pojavu da se u doba tehno i rave partya, u našem gradu pojavi osam ljudi koji se hoće vratit 30 godina unazad i osnovat klapu. I tako danas imamo svega i svašta u Hvaru. Ovaj rijedak slučaj treba analizirat, pa evo malo o njima : Mario- trenutno čovjek koji može najviše «dignit» na našem otoku, a u klapi ga krasi svojstvo da je zadužen za smirivanje nervoznih ljudi Zoran- on kao budući teolog mora biti dobar, smiren itd., ali kad tome pukne film onda je to sačuvaj bože, pa imate mišljenje da je taj sve osim buduci teolog. Jurko- Mladi tata, a za neke i barba. Od svega ga najviše zanimaju masline i poljoprivreda pa onda nema straha za budućnost maslinarstva. Božidar- Priča za sebe. Momak kojega krasi činjenica da je uvijek zadnji na zabavama, pa kad vam sin ili kćerka ne dođu do pristojne ure doma, onda znajte da je sigurno s njim. Tomi- Profesor muzike i njihov šef, ali će mu trebat završit još koji fakultet da sa njima izađe na kraj. Željko (Šegi)- Njegove su riči uvik upućene njegovom nekrvnom bratu Baliću, ali godinama ne uspjeva u svome naumu. Možda jedan put i hoce. Možda i ... Prošpe- Njega se može opisati jednom rici NERVOZA . Taj je nervozan 24 sata, ali je uvijek spreman na zabavu pa mu nervoz ne uzimaju za zlo. Stipe- On je tek nedavno sa njima pa kad bude skupit malo staža onda ćemo malo više o njemu, ali zasad je vrlo miran i tih. Dokad?- Vrlo kratko I na kraju čujemo da snimaju svoj prvi CD. Mora da će bit dobro. Živi bili pa vidili. Text Box: ORŽOLONDA ILI LOV PTICA Razgovor ugodni naroda forskega, obo jaziku na umoru Sedeć na teraci ispri kuće, od popodneva kad je sunce na zahodu, ispod kebe s jednin lipin kornjolon, pito moli dideta: «Dide, a kako se love ptice?» Sinko moj, vajo se ustat pri zore. Staviš temperin u žep, a kosor zadiješ na guzicu pod tarkiju. Parićoš rećame i jedon veli kebun, za introdu, ako bog providi. Ne smiš zaboravit papricu sa dobro navišćonin baketinima, jerbo ti je bez njih zaludu posol. Vajo vazest sa sobon i cagod za se pokripit, a u tu štajun ti je nojboje, za po žeravi, malo bravetine oli koja brižjola od prajcevine, a ne vajo zaboravit ni bumburiku. I sad kad si sve to lipo parićo, put pod noge i put Kamenjoka (to ti je jedna od bojih poštih). Kad dojdeš vajo ti s kosoron nojpri ubrat arburet i arburat ga na jednu lipu gomilu. Onda sa temperinon ubereš pet-šest sridnje tustih gronih koromaca. Od njih tuko izdilot špalete, koje natakneš po grancicima na arburet. Onda pomnjivo razmotoš papricu i u svaku špaletu zatakneš po jednu baketinu. Ispod arbureta namistiš rećame, otkriješ hi neka moredu pocet kantat, i malo daje se sakriješ iza šmarce. Eto, kad si sve to ucini onda apena moreš reč da si poce oržolat, fini je dide. Unuk se inkanto. Gledo u dideta kako frotar u izlog od kažina, i jedino ca je uspi izjustit: Dide, a kojim ti to jezikom govoriš, nisam te razumio ni jednu jedinu riječ ??? Text Box: CELEGAT Danju noću ne do spat raskvoconi CELEGAT. Svu nevoju prošlog lita tužnim kljunom on rasipa. I za boje done pita i da mu se puni tripa. Ovi naši zimski dvori što ih oštra bura para , nek se iz njih svitlo stvori sunčanog nam našeg Hvara. Za to pravit tribo znat biti provi Celegat. Marelko Text Box: